Kako ću kao smežurani starac
svojoj mladosti objasniti,
da sam ispao magarac,
da nisam smeo kasniti..
Kako ću ovako isušen
stati pred svoje poraze,
sa njima sam i ja srušen,
a dalje mora se..
I kako ću utešiti onog dečaka,
koji sam nekad bio,
sad kad sam ga doveo na korak od mraka,
bez snova koje je snio..
Kako da potrčim i skočim,
sa ovim lomnim telom,
kako da starosti doskočim
u potrazi za remek delom.
Oprosti što si me čekala,
i verovala idiotu..
starost me je ucmekala,
vidimo se u sledećem životu.
Emil
10.04.2013
Нема коментара:
Постави коментар