четвртак, 15. мај 2014.

BESMRTNOST

BESMRTNOST

Teče mi kroz krv
i struji kroz kosti
i gmiže po meni kao crv,
pesma ova o besmrtnosti.
Otišao sam daleko
i srušio sam poslednji most,
i ne znam da li me još čeka neko,
mene i moju besmrtnost.
Ali ne mislim ja na večnost,
asketski život i post,
baš naprotiv na oprečnost,
na neku trenutnu besmrtnost.
Ja samo hodam kroz ovaj svet,
i samom sebi sam gost,
kao i svaki mediokritet
imam svoju malecku besmrtnost.
Sve počinje na početku a završava se na kraju,
princip je veoma prost,
sve besmrtnosti kratko traju
pa i ova moja besmrtnost.
                   Emil

петак, 9. мај 2014.

KASNITELJ

Kako da ti objasnim zbog čega opet kasnim.
A ti ne voliš ljude koji kasne, ja nisam tvoj princ iz bajke, ja sam iz basne.
Stari sam, olinjali vuk, a ti i noga i struk, da ne nabrajam.
Ne uklapam se u taj tim, tebe su stvorila braća Grim...
Dok je mene u nekoj "sveski" naškrabao Dostojevski,
jebem te živote, on je pisao te idiote.
I opet sam ja taj koji kasni, da te stegne u poljubac strasni...
Glavu ću sam sebi da odrubim ako te večeras ne poljubim.
Krenuo sam sa ciljem jasnim ... a eto ipak kasnim.
Ti si model za sve princeze a ja sam bezveze, nedovršena skica malog princa.
Sutra će Isus vaskrsnuti a ja ću prsnuti ako mi nestaneš.
I evo me sada u sporom vozu pišem o tebi poeziju i prozu,
malo sam se ispirao jer tobom sam se predozirao...
A opet ću kasniti ispod borova, na naše tajno mesto iza korova.
Ali kada se bude smrkavalo, i kad se u poznoj večeri meštanima bude prispavalo... ja ću tebe da ljuuuuubim....
I ništa ne smeta što si ti kalup za sve bajke ovoga sveta,
varku prave noćne sene, ali uskoro ... ugledaćeš mene.
                                Emil (hronično - patološki kasnitelj)

Sedmo ipo nebo

Nije da tražim proju preko hleba,
nego pitam se samo ...
da li postoji još neko nebo iznad ovog neba,
negde tamo.
Da li iznad ovog još jedno nebo postoji
neko lepše i dalje...
Ili se ono ne broji,
i samo nam ovo naše preostaje.
Pričala su mi deca da su tamo bila,
bez mostova i pruge ...
Samo ti trebaju krila,
da stigneš u zemlju iznad duge.
Iza plavetnila beskonačnih,
iza zvezda i planeta...
Iznad nepreglednih prostranstava mračnih,
iznad nekog drugog sveta...
Neko treće, peto,sedmo nebo,
i sa nekom drugom kišom...
Ne pitaj me sada Bebo,
šapnuću ti jednom krišom. 
                   Emil ( pao s' neba )