недеља, 22. март 2015.

Onako



Kada se spuste sene,
večeras kada se smrači.
Doći će ona kod mene
ali i ne mora da znači.
Kada zrikavaca orkestar krene
trenutnu simfoniju večnosti.
Doći će ona kod mene
i prisustvovati toj svečanosti.
U daljini gromovi tutnje,
plavo se nebo oblači.
Ona neće doći, brinu me slutnje,
ali i ne mora da znači.
Možda se baš sada sprema,
pred ogledalom se pretvara u vilu.
A možda ni nje ni mene nema
u ovom hipotetičkom sivilu.


                                      Em il'

Нема коментара:

Постави коментар