недеља, 24. март 2013.

Odavno zaboravljeno







Pod tamnim fenjerima zaboravljeni grad drema u mom srcu..
vekovi su prošli ali fasade su nepromenjene, svetlucaju kao nekada trošnim sjajem... sve se raspada obrazujući kristalne kapi vremena.
Kroz moju glavu promiču slike, njena haljina plavlja od svih drugih, rubini oko vrata i skulpture i ornamentika od zlata.
Mermernim stepeništem žuri da ne zakasni na bal. A ja se krijem u senci presrećnih ljudi koji su spremni da se zabave. Imam metalnu masku boje meda, iza te maske moj pogled je mutan... od želje za tobom.
Štapovi sa sedefom gospode do mene, i dame sa perijem i šeširima, gutam ukus svoje želje. Tvoj struk je zategnut do pucanja, gromki aplauz utišava moje misli.
Sa lustera se pale dve po dve svetiljke ali nadamnom je oblak tame, ne možeš ni znati da sam tu. Ja sam senka, ne postojim, pod maskom boje meda ničega nema osim ogledala za tvoju haljinu. Ples i igra šire se van zidina, van niša i svodova, lukova ukrašenih čipkastim sjajem i sve to izlazi napolje u mirnu, pospanu i zvezdanu noć.
Skitnice već govore, da postojim. Da sam ja tu, na tom mestu da je ona mali bog rasturenih snova, nedostižna figura savršenstva. Trenuci su komadići večnosti, miris mi razara nozdrve, tvoj izdvojeni miris... od karanfila i šumske trave, od tvojih noći spremanih za mene. Znaš li da postojim pod maskom u moru maski i među morem drugih pritajenih misli. Arabeske i vitraži, tražim izlaz, ako me uhvate nikada te više neću videti. Tek kada vetar napuni dvoranu i pogasi svetiljke, ja ću otići.. nestati.
Želja za tobom krade mi volju, samo sam utvara, samo utvara zaboravljenih događaja, i ništa više. Ja sam zidar i rušitelj svega ovoga ovde a ti, ti si bestelesno nemirna, tvoji kukovi su od mekane gline, Bog još nije oprao ruke od vajarskog poduhvata. A ja plutam pod oblačkom tame. Baklje.. natopljeni fitilji i sveće ne obasjavaju moj lik, ja sam mračno nepostojeći.
Prvi čin je gotov, vetar leluja kroz usnule senke. Pod krugom zvezda, kada se predstava zavrsi, u skrovitosti gradskih kapija....... ljubiću tvoj vrat.
Emil (pod maskom, u boji senke)


Нема коментара:

Постави коментар