Moje "Ja" misli, dakle postoji, pa šta.
A pitali li mene ko, šta i 'što.
Dosta mi je više i "Ja" i ega, hoću dalje bez toga svega.
Al' šta onda ostane, šta prestane a šta postane?
Teška metanoja, isti spektar a druga boja.
Postoje razne varijacije za iste halucinacije
(skokni malo do ordinacije).
Doktore, patim, ko sam pomozi da shvatim.
Jel imate neke inekcije protiv ambivalencije?
(Doktor valjda ne može biti štetan, jer mnogo je pametan)
Kada isključim "Ja", šta ostane, hoće u meni nešto da zna.
Ovo mozganje a priori me smori.
(misao se u meni bori)
Hoću totalnu anesteziju, mislim... bilo kakvu amneziju.
Ovo moje "Ja", sve hoće da zna.
Misli me stisle, mnogo misle.
Kako da naučim da ih isključim?
Zbog njih imam deficit sna, laku noć moje "Ja"!
Emil, to jest Ja ili "Ja"
Nisu potrebni ni hvalospevi, ni pljuvanja ...to su samo reči, male štake duše, koja sa njima ne može trčati. Ali se može dovući do svojih voljenih , svog cilja i svog svemira. Emil
уторак, 18. март 2014.
Svoje i samom sebi "Ja"
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар