Kada čovek spava, hrče i bunca
zapravo živi u svetu između dva sunca.
Ja sam, uglavnom, seljak, loš đak, provincijalac, marginalac...
I ja sam primerak begunca
prognan u svet između dva sunca.
I samo sam spavao, položaj nisam zloupotrebljavao,
nisam krao, a da je to dozvoljeno nisam ni znao.
Nikoga nisam overio, nisam novac proneverio,
nisam strančario, nosio najke a opančario.
Nisam oportunisao, na slabe kidisao,
novac u banku, pa iz zemlje zbrisao...
Ja sam na svoju radost i štetu,
samo živeo u tom između dva sunca svetu. Emil
Nisu potrebni ni hvalospevi, ni pljuvanja ...to su samo reči, male štake duše, koja sa njima ne može trčati. Ali se može dovući do svojih voljenih , svog cilja i svog svemira. Emil
петак, 14. март 2014.
Između dva sunca
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар